Nudanza je ples izvan okvira. To je ples koji je mnogo više od plesa. Nastao je nakon snažnih iskustava opisanih u knjizi “Šesto stanje svijesti” u poglavlju “Opijanje božanskim nektarom” (podpoglavlja “Otkriće Nudanze, disk iz Phaestosa i boginja Aastarte” te “Soma, N’dan i metatonin (DMT)”).

Radi se jednom od najizravnijih načina za razvoj obuhvatne percepcije – upravo one zbog kojeg su iskustva Šestog moguća. Nudanzu pohađaju ljudi skloni “meditaciji u pokretu”, duhovnom plesu i iskustvima ekstaze koja otvaraju srce. Nakon Nudanza Startera, Deepness programi koji se odvijaju tijekom četiri puna dana (obično od srijede do nedjelje) svaki put donose nešto novo; novi korak u smjeru drugačijeg doživljaja stvarnosti, a sve kroz uživanje i veselje spontanog plesa.

Za par dana počinje ovogodišnji Nudanza Deepness program koji će se održati u termama Olimia, Podčetrtek, Slovenija. Više od četrdeset polaznika (mjesta više nema, ispunjena su gotovo odmah poslije prve najave) ovaj put će imati priliku iskusiti nešto što do sada nikada nismno radili. Razlog je taj što je za neke postupke potrebna spremnost. Većina polaznika ovogodišnjeg Deepnesa su već iskusni “nudanzeri”, itekako spremni za iskorak koji se sprema.

Zanimljivo je i to da ni oni sami (sve do ovoga trenutka) nisu zapravo znali što je glavna tema Deepnesa! Nije im bilo važno jer ono što jesu znali je da su Deepness iskustva neponovljiva i uvijek vrijedna vremena i energije koja je u njih uložena.

Dakle, očekuje nas prvi dio Astarte rituala – postupka za buđenje N’dana (opisanog u knjizi “Šesto stanje svijesti”) a time i profinjene percepcije.

“Astarte” je ime “boginje” iz neolitskih vremena. Kažu da je bila boginja ljubavi i rata, a prethodnica je Grčke Afrodite i Rimske Venere. A još prije svog vremena, u Indiji, bila je poznata kao Šukra. Astarte nije njeno jedino ime, čak ni u razdoblju kad je bila najpoznatija. Ona ima pet imena od kojih svako odgovara jednom osjetilu (vid, sluh, dodir, okus i miris). Ta su imena bila gotovo tajna, a pojavljivala su se kao njene “emanacije”. Međutim, malo tko je razumio njihovu pravu svrhu. Ona je bila unutarnja, vibratorna, povezana s fiziološkim promjenama koje se događaju u plesačima kad slijede određene postupke Astarte rituala.

Sve to, do u detalje, u teoriji a još više u praksi, provest ćemo na ovogodišnjem Nudanza Deepnesu.

Rijetki su trenuci kad se tako nešto može raditi, pa se iznimno veselim tom događaju. Također, da ne bi bilo zabune, Astarte ritual je zagubljen u magli vremena. Nigdje na svijetu se nije izvodio već gotovo tri tisuće godina. Obnovljen je zahvaljujući iskustvima Šestog (smriti – prisjećanje, kako je opisano u knjizi) i ovo je jedino mjesto na svijetu gdje ga sada možete doživjeti.

Sretnici koji su osigurali svoje mjesto na Deepnessu vjerojatno će biti iznenađeni ovom informacijom, a svim ostalim toplo preporučujem Nudanza Starter (kad za to bude prilike). Nakon toga, tko zna, svaki Deepness donosi nešto novo.

Zanima Vas kako Emina doživljava NuDanzu? 

Na Sensa.si portalu imate priliku saznati, gdje je objavljen intervju s Eminom.

Razgovor u originalu…

Kaj je bistvena razlika med Nudanzo in ostalimi vodenimi plesi?

Čini mi se da je važno naglasiti da NuDanza nije vođeni ples. Postoje određene blage smjernice o tome kako plesati, ali glavni naglasak je na spontanosti i kreativnosti. Plesači puštaju tijelu da ih vodi, bez uključivanja unaprijed zadanih pravila ili elemenata. Vanjsko »vodstvo« se uglavnom svodi na naputke o tome kada usmjeriti pozornost na određeni dio tijela ili disanje.

Nudanza izvira iz Neo danca, le-ta pa iz izročil starodavnih kultur, ki jih je raziskoval Adrian Kezele. Nam lahko poveste malo več o tem – katere prvine so se obdržale v vaši obliki plesa?

NeoDance je bio prvi naziv za isti ples (pod tim nazivom se pojavila za sada jedina knjiga o tome), ali smo ga prije nekoliko godina »rebrandirali« u NuDanzu. Radi se o potpuno istom plesu koji se s vremenom nadopunjuje i razvija. NuDanza je živi organizam. Početna radionica (NuDanza Starter) je standardizirana i uglavnom uvijek jednaka. Međutim, na daljnjim radionicama (NuDanza Deepness) ples kreće u neočekivanim smjerovima, uvijek novim, uvijek drugačijim. Blisko surađujem s Adrianom na svakoj radionici, a Deepness radionice vodimo zajedno dva puta godišnje u obliku plesnog retreata.

V Nudanzi se ‘proslavlja’ vse štiri elemente; zrak, ogenj, vodo in zemljo. Vsak ples, čeprav je svoboden (brez vnaprej določenih korakov), ima določene izhodiščne položaje. Na podlagi česa so se le-ti izoblikovali? Kaj predstavlja posamičen element?

Adrianova pustolovina otkrivanja duhovnosti Stare Europe opisana je u njegovim knjigama »Povratak Boginje« i »Duša Stare Europe«. Iako nisam sudjelovala u tome, često pričamo o detaljima nekih postupaka u NuDanzi.
Početni položaji, kao i oblici kretanja, zasnovani su na značajkama prirodnih elemenata. Primjerice, zemlja je čvrsta, stabilna i snažna. Njen osnovni oblik je kvadrat. Kao simbol zemlje, kvadrat se može pronaći na crtežima (primjerice keramici) iz doba neolita. To nije značajka samo Stare Europe, već i izvornih tradicija širom svijeta. To znači da postoje neki univerzalni simboli koji prožimaju arhetip »zemlje«. U NuDanzi položajem, a kasnije i blagim naznakama kretnji, ocrtavamo taj arhetip vlastitim tijelom. Rezultat je usklađivanje s elementom zemlje; plesači postaju utjelovljenje čvrstina, stabilnosti i pouzdanosti. To je ujedno i izravni učinak NuDanze na psihologiju i ponašanje. Jednom kad ste utvrdili arhetip zemlje na razini tijela, postajete zemlja, živite njene značajke. To isto se događa s drugim elementima – vodom, zrakom i vatrom. Svaki od njih ima svoj položaj, oblik, kretnje i – a to je možda najvažnije – način disanja.
Svatko od nas je dobar u nečemu, a malo manje dobar u nečem drugom. Primjerice, ako vam nedostaje pokretnosti i kreativnosti, plesat ćete zračne plesove. Ako vam nedostaje motivacije i energije, vatra je vaš ples. Ako ste kruti i zatvoreni, potrebna vam je prilagodljivost vode. Naravno, najbolje je uskladiti se sa svim elementima. To radimo već na prvoj radionici, NuDanza Starteru.

Z Nudanzo se ukvarjate že od leta 2008, vodite pa jo ob 2016. Kako ste prišli v stik s plesom?

Mislim da sam bila zaljubljena u ples od malih nogu! Moje tijelo je oduvijek plesalo. Voljela sam plesati na bilo koji način, ali na žalost, vrlo rijetko sam za to imala prilike. Naime, klasični plesovi, čvrsta koreografija i sve što ide s tim, nisu me privlačili. Sputavali su me. S druge strane, na koncertima i mjestima na kojima se obično pleše ima previše negativnih elemenata. Izgleda da se ljudi danas ne znaju zabavljati bez dima cigarete, alkohola, a na žalost i droge.
Sve u svemu, osim moje dnevne sobe, gotovo da nije bilo pravog mjesta gdje bih mogla plesati slobodno i nesputano.
Proslavu nove 2008. godine sam odlučila provesti na Adrianovoj radionici i… to je bilo to! Osjećala sam se kao da sam se vratila kući. Iako tada o tome nisam razmišljala – bila sam toliko sretna što sam pronašla nešto tako jednostavno, a opet duboko i oslobađajuće – sada shvaćam da sam u srcu već tada odlučila da će NuDanza postati moj život.

Kako Nudanza vpliva na ljudi – kakšne razlike (kar se tiče telesa, uma in duha) ste opazili pri sebi, odkar plešete, in o čem vam poročajo vaši udeleženci?

Otvaranje. Otvaranje. Otvaranje.
Nema više granica. Tijelo postaje savršen instrument za doživljavanje izrazito dubokih osjećaja. Ne biste vjerovalo koliko uživanja i sreće može proizaći iz jedne NuDanza plesne večeri.
Na kraju Startera svi se osjećaju kao da su najbolji prijatelji i kao da su cijelog života plesali zajedno. I meni je teško suzdržati emocije, a osjećaj ispunjenja je neopisiv.
Evo, nakon prošle radionice dobila sam mail u kojem mi jedna polaznica piše kako ima osjećaj da joj tijelo i dalje pleše, iako je prošlo već tjedan dana od radionice. I doista, ako plešete NuDanzu, svaka stanica vašeg tijela nastavlja ples, čak i ako više nema glazbe. Rezultat toga je sasvim drugačiji odnos prema svijetu, drugim ljudima i, naravno, prema sebi. Jednom riječju, rezultat je oslobađanje! Obrasci nestaju, i to na svim razinama.

Za koga je Nudanza po vašem mnenju primerna? Obstajajo kakšne omejitve?

U načelu ne postoje ograničenja. Teoretski, plesati može svatko. Čak i ako biste, primjerice, bili ozlijeđeni, u kolicima ili nepokretni. Ako postoje mišići koje možete voljno pokretati, njima možete i plesati. Ipak, u takvim slučajevima je potrebna posebna pažnja, pa standardne radionice za javnost preporučamo prosječno zdravim ljudima. Nije potrebno nikakvo predznanje, kondicija ili sposobnosti. Tokom radionice svatko može prilagoditi tempo i način rada svom tijelu.
Nema ograničenja ni u starosti, naravno. NuDanzu plešu i djeca i stariji ljudi podjednako.

En izmed zelo zanimivih delov starterja, torej prve delavnice plesa, je kaos, kjer se lahko povsem prepustimo, se očistimo, znorimo … sledi pa mu tišina, kjer počivamo, si opomoremo, se umirimo … Kako je prišlo do izoblikovanja teh dveh pojmov v Nudanzi?

»Kaos« je zapravo peti element. U nekim tradicijama on se označava kao prostor, eter ili akaša. On objedinjuje prethodna četiri, spaja ih u cjelinu. Kao takav, u njemu ne postoje pravila. U biti, kaos je očitovanje slobode, »statističke nepravilnosti« odnosno »kozmičke anomalije« koja život čini sočnim i tajanstvenim.
Njegov sveobuhvatni aspekt predstavljen je tišinom i nepokretnošću. Doslovce, taj dio petog elementa se pleše bez pokreta.
Njegov »anomalijski« dio, pleše se kaotično, energetski snažno i, da, ponekad pomalo »divlje«. Ali, sve su to dijelovi našeg bića i potrebno ih je plesom izvući na površinu.

Druga stopnja Nudanze (po plesu prirode) je Deepness. Kakšna izkušnja je to in za koga je primerna?

Deepness je retreat radionica, obično traje pet dana (od srijede do nedjelje). Organiziramo ju za sada dva puta godišnje, tokom ljeta i tokom zime.
Pet dana plesa! Već sama ta činjenica mogla bi vaše tijelo pretvoriti u savršeni plesni instrument, a to se i događa. Ako se nakon Startera teško rastati s plesnim prijateljima, nakon Deepnessa to postaje gotovo nemoguće. Deepnees zadire toliko duboko da više gotovo da ne govorimo o iskustvima ovog života, već o prisjećanju na izgubljena vremena neokulture (Stare Europe). Duša ne poznaje ograničenja; svijest postaje sveobuhvatna.
Na Deepnessu se rade dodatne tehnike kojih ima vrlo mnogo, od tehnika disanja pa do otkrivanja erotizma i seksualnosti u plesu. Deepness se kreće u smjeru opisanom u Adrianovoj knjizi Sadashiva Tantra. Tijelo se oslobađa ograničenja, duh ulazi u orgazmičko stanje, duše se spajaju i pretapaju u osjećajima za koje prethodno niste ni znali da postoje.
Što se mene tiče, rekla bih da je Deepness neophodan svakome. Iako NuDanza na mnogim mjestima tokom Deepnessa prelazi u prilično intimno plesanje, nema nikakve obaveze niti očekivanja od sudionika. Svatko ide svojim tempom i na svoj način.

Nudanzo vodite v Zagrebu in v Ljubljani. Ali bi lahko potegnili kakšne vzporednice med obiskovalci v obeh državah? Smo enako odprti? Se plesa udeležujejo pripadniki obeh spolov? Kaj pa starosti?

Ah, to je nezgodno pitanje. Reću ću samo toliko da sam oduševljena Slovenijom! Otvorenost je fantastična, osjećaji su na visokoj razini, cijela atmosfera je entuzijastična i pozitivna. U Hrvatskoj je malo drugačije, ali slijedimo vas, slijedimo.
Na radionicama ima polaznika svih dobnih grupa, ali u prosjeku je najviše onih između 30-45 godina. Što se tiče spola, žene čine oko 70% polaznica u gotovo svakoj grupi. Možda bi bilo dobro uputiti poziv muškarcima da nam se pridruže u većem broju.

Kateri elementi so po vašem mnenju bistveni, da se človek počuti izpolnjenega, notranje mirnega, srečnega?

Sposobnost održavanja unutarnjeg mira, dovoljno kretanja i kontakt s prirodom, zdrava seksualnost i sloboda uživanja u osjećajima i tijelu.
I naravno, za mene vrijedi najvažnije pravilo: svaki dan bez plesa, izgubljen je dan!

Zahvale za članak i intervju, autorici Vesni Hauschild.

Ako ste ikada mislili da ćete razbiti obrasce koji upravljaju vašim umom, a da se to isto ne dogodi onima koji upravljaju vašim tijelom, niste bili u pravu. Oni nisu odvojeni, već djeluju vrlo usklađeno. Ali, znate što? Mentalni obrasci su skliski, skriveni i teško se hvataju. Jedan dan vam se čini da ste uspjeli; sutra shvatite da niste.

S tijelom je lakše. Obrasci su bolno vidljivi. Radite ono što su vam rekli da radite. Izražavate se na način na koji ste se naučili izražavati. Vaše tijelo, međutim, moglo bi učiniti – i osjetiti – mnogo više od toga; kad biste mu samo dozvolili.

S tijelom su stvari jasne: kad ste u obrambenom stavu i pokušavate ga kontrolirati, osjećate se neugodno. Posramljeno. Ne želite da drugi ljudi vide kakvi ste zapravo.

Ako pak spustite gard i prekoračite iluzorne granice, osjetit ćete užitak. Mnogo užitka! Prirodno stanje tijela je orgazmičko stanje. Da, orgazam ne bi trebao biti vremenski ograničen (kao što obično jest). Trebao bi biti živo, vibrirajuće stanje vašeg materijalnog postojanja.

Takvo stanje predstavlja magnet za kozmičke impulse. Privučeni jedinstvenošću ljudskoga iskustva, bez previše oklijevanja oni ulaze u vaše tijelo (i um). Kad se to dogodi, prestat ćete se pretvarati da ste odvojeno biće, a vaše tijelo će isijavati snagu jednosti.

Možete li zamisliti kakav će to utjecaj imati na vašu seksualnost? Možete li zamisliti što će se dogoditi s načinom na koji zapažate stvarnost i svijet oko sebe? Ne, ne možete. Morato to najprije doživjeti, a tada… Pa, tada više nećete morati zamišljati jer ćete to ŽIVJETI.

To je ono što se događa u Sadashiva tantri. To je ono što se događa u NuDanzi.

***

Fotografije su snimljene u dijelu Shivan tatva rituala, provedenog nakon nekoliko dana pripreme tokom NuDanza Deepness radionice, Rogla, kolovoz 2019.

Kao umjetniku, teško mi je ocijeniti svoje djelo. Najbolje je prepustiti taj zadatak drugima. Iako, umjetnik je svoj najveći kritičar. Djelo koje je stvorio, često ne ostvari ono zamišljeno ili pak izaziva ravnodušnost. A ponekad, uz dovoljno sreće, vlastito djelo iznenadi! Gledaš što si napravio i preplavi te osjećaj čuđenja, “…svaki put, kao da je prvi…“. Rijetkost je to. Rijetko se dogodi, da ti se djelo svakim pogledom, sve više i više sviđa.

…Tijelo…Tišina…Pokret…Tenzija…Perfekcija…

Mjeseci su prošli u idejnim pripremama. Puno zapleta, oko pravog prostora, primjernog za snimanje. Prostori govore, znate. Jedni su tužni, dok kod drugih nema baš ničeg, kao da su živi mrtvaci. A ti znaš, da se radi o nečem posebnom, pa onda tražiš. Tražiš posvuda. Tražiš ono, da otvoriš vrata i prostor ti zapijeva. Nasmije ti se. I onda znaš da je to, to.

Nakon dugog traženja, došao je. Zapravo, došla je. Ondje gdje je nitko ne bi očekivao. Stajala je, usred jednog malog sela, naša dvorana. Odmah smo znali. Ona je pjevala.

…Srce kuca, grudi se uzdižu i spuštaju… iako ih prekriva svila, ti ih osjetiš…

Od trenutka kada smo pronašli dvoranu, sve je počelo teći. Mislim da smo tada svi počeli polako padati u neku ekstazu. Fantastične stvari su nam dolazile na put. Odjeća, kreacije odavno zaboravljene, no opet oživljene u ovom plesu, u potpunosti su se stopile s Eminom i našim idejama.

…Dan prije početka. Nervoza, nemir, uzbuđenje…

Za što živi umjetnik? Što mu je motiv? Što želi?

Mnogo je ideja, kako bi projekt trebao izgledati. Ironično, nikada se ne ostvari ono zamišljeno. Ništa od tih zamisli, ništa. A onda, negdje, nekada… dođe nešto sasvim neočekivano i neopisivo.

…Moment…Fragmenti…Vrtlog…

Kadrovi su se stvarali sami od sebe. Imao sam ideju kako nešto napraviti, ali ovo… ovo je izlazilo iz bilo kojeg plana. Na trenutke smo ostajali bez riječi, samo gledajući što se događa. I ne znajući, kada se uopće dogodilo. Nastala je tišina koju bi mogli rezati nožem. Emina je pogledala prema nama… i krenulo je. Počela je plesati. Plesati, najljepšim plesom tog dana.

Glazba je rezala srca, tijelo je drhtalo… savršenstvo tijela, pokreta i glazbe. U tom trenutku, bili su jedno.

Brzi pokreti… i svijetlo koje se zaplelo u napete mišiće. Kontrast… iz svijetla u tamu, iz tame u svijetlo.

Zatim, smirivanje pokreta… kao da ju je ovila nježna magla, koja zahtjeva ljepotu senzibilnosti i nježan pokret. I ljubav.

U tom plesu dala je sve.

…Fragmenti…

Ne znam kako sam to uspio snimiti. Jedva sam gledao kroz objektiv i fotografirao, jer su suze tekle po cijelom fotoaparatu.
Kada je ples završio, pogledao sam Adriana, koji je sjedio pored mene. Pogledao sam Marinu. Mislim da smo tada svi plakali.
A Emina, sasvim zadihana, gleda u nas s upitnikom u očima… da li je bilo dobro?

Odgovor na to pitanje prepuštam vama, dragi čitatelji i gledatelji.

Na ovom mjestu, zahvalio bih se, tebi, draga Emina. Za tvoju potpunu predanost projektu, otvorenosti za sve predložene ideje i nevjerojatnu motivaciju. Dodirne me svaki put, tvoja velika ljubav prema plesu. Zahvalio bih se i tebi dragi Adrian, za svu pruženu pomoć na snimanju i za nezaboravne trenutke s puhačem lišća, koji me nasmiju još i danas. Uz smirenost i toplinu kojom zračiš, ovaj projekt je bilo puno lakše ostvariti. I na kraju, tebi draga Marina, za podršku koju čovjek samo u snu može poželjeti. Od fantastičnog make-up(a), koji si podarila Emini, do svih onih tisuću malih stvari koje napraviš na setu, bez da te itko za njih moli, a bez kojih projekt ne bi bio moguć.

Hvala i vama, dragi plesači NuDanze, koji ste itekako bili naša inspiracija.

Sa ljubavlju,
Sašo Kos